Publikacija: NAŠ MIRKO – hrvatski velikan u Gradišću

Prilikom njegovoga 85. rodjendana je Hrvatsko štamparsko društvo posvetilo zbornik svojemu dugoljetnmu predsjedniku Mirki Berlakoviću,  školniku, kantoru, zborovodju, tamburašu, autoru, inicijatoru, rodoljubu i jezikoslovcu.  Suputnice i suputniki, prijateljice i prijatelji su napisali prinose. Bivši glavni urednik hrvatskoga tajednika Hrvatske novine Petar Tyran i prva sveučilišna profesorica za hrvatski jezik iz narodne grupe, Zorka Kinda-Berlaković, kćer Mirka, su knjigu skupno sastavili i ćedu ju skupno predstaviti javnosti. Pri tom će je podipurati tamburaško i jačkarno društvo HARMONIJA, ko je Mirko desetljeća peljao.

Iz knjige:

Mirka Berlakovića suškolari su zvali u šali zbog beskompromisnoga priznavanja svojoj narodnosti i po imenu na -ich samo „Erzkrobot“ i ov „nadimak“ pratio ga je kao glavna karakterna crta cijel njegov život. Jur od mladosti ga je karakteriziralo, istaknulo i odlikovalo jasno i glasno zalaganje za svoj „hrvatski rod“. Ovo držanje i uvjerenje kao osvidočenje, ovakova samosvist i ovakovo samopouzadnje, naravno, ide uz čvrst, donekle i nepopustljiv karakter, na čemu se pak redovito riblju drugomišljeniki. No, Mirko Berlaković je odličan primjer za poznatu krilaticu „jutarnja ptica lovi črva“ ili „hrabromu pripada svit“. Iako mu nije bilo svenek lako biti hrabar i pokazati tu hrabrost i se tim eksponirati med „svojimi“ ali i u većinskom društvu, ko nam Hrvatom i Hrvaticam nije bilo svenek sklono. Njegov posebni način pristupiti ljudem, njegova rječitost a donekle i lukavost, su mu čuda puti služili, da bi se probio sa svojimi idejami i nakanami i da bi druge osvidočio o svojem uvjerenju. Uz melodije i tance je tamburica stala u središću žitka i nimškogovoreći Gradišćanci su ga jednostavno zvali „Tamburizza Mirko“, ki nadimak jasno pokazuje jednu od karakternih crtov, obilježje človika. Potribovao je pravu, ravnopravnu dvojezičnost po mogućnosti školskoga zakona. To mu je najveća zasluga za opstojnost hrvatskoga jezika i kulture u Gradišću. Brojnimi udžbeniki (školske knjige, jezik, gramatika, stručni rječnik, …) i pomagali je omogućio i dao podloge za kvalitetno podučavanje za više razrede osnovne i glavne škole a pak kašnje u novoj gimnaziji). Od 80-ih ljet prošloga st. je preuzeo peljanje Hrvatskoga štamparskoga društva i je postavio na nove temelje a tim i znatno tomu doprinesao, da su se Hrvatske novine mogle dalje razviti, proširiti tako da su postale službeno priznati peljajući tiskani medij gradišćanskih Hrvatov.

Petar Tyran