Teški uvjeti za vrime komunizma

Gradišćanski Hrvati u Gradišću i u Beču su i za vrime komunizma u Ugarskoj i u Slovačkoj držali odredjene kontakte Hrvatom u susjedni zemlja. Zbog političkih okolnosti su bile ove mogućnost jako ograničene. Suradnja je bila koncentrirana pred svim na razmjenu folklornih grup, na slanje knjig i Hrvatskih novin iz Austrije.

Dokle je suradnja s Hrvati u Ugarskoj do neke mjere funkcionirala - jer su bili i oni oficijelno priznati i organizirani - je suradnja s Hrvati u Slovačkoj po 1968. ljetu skoro kompletno prestala. Suradnja s Moravskimi Hrvati se je ograničila na nastupanje nekih privatnikov u tradicionalni nošnja pri hrvatskom balu u Beču.

Teške okolnosti suradnje kaže na primjer slučaj folklorne grupe iz Koljnofa: kad je jedan od članov iskoristio nastup u Austriji, da se ne bi vratio u komunističku Ugarsku, su vlasti prepovidali sva putovanja koljnofske grupe u inozemstvo - za deset ljet.

 
 
 
Čehoslovačka je bila najveć zaprta

Hrvati u Slovačkoj nisu bili organizirani. Javnost u Gradišću je malo znala za nje. Putovanje prik granice je bilo jako teško i mučno.

Kontakti s Gradišćanskimi Hrvati u Slovačkoj su bili do tada ograničeni na lične kontakte i na nastupe "nepolitičke" zabavne grupe "Melodija" iz Hrvatskoga Jandrofa pri različni bali i svečevanji kod Hrvatov u Austriji.

Posebno važan je bio prvi "Hrvatski festival" u Devinskom Novom Selu u ljetu 1989. Nastupili su grupe iz svih hrvatskih sel Slovačke, a i Kolo Slavuj iz Austrije isto kao i zbor HGKD-a u Beču i Hakovski tamburaši. Nastupi su bili povezani i s nastupi u Hrvatskom Jandrofu.

 
 
 
Ljeto 1989 - ljeto preloma

Do velikih promjenov je konačno došlo, kad su se kazali prvi znaki za konac komunističkih sistemov u istočnoj Europi. Hrvatska društva u Gradišću i u Beču su iskoristila nove šanse za suradnju.

U ljetu 1989 su hrvatska društva iz Gradišća i Beča brala pineze i školske knjige za hrvatska sela u Ugarskoj. Zastupniki Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj su kanili potribovati na kongresu "Demokratskoga saveza južnih Slavena u Madjarskoj" upeljanje gradišćanskohrvatskoga standardnoga jezika kao nastavni jezik, namjesto dosada podučavanoga srpsko-hrvatskoga jezika. Ovo potribovanje je bilo konačno i zbog toga uspješno, kad su mogli Gradišćanski Hrvati u Ugarskoj argumentirati, da ćedu imati bez dodatnih stroškov školske knjige iz Gradišća na raspolaganje.

U juniju 1990. ljeta su seoske organizacije Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj stvorile krovno "Društvo Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj".

 
 
 
Festivali i bali - skupne manifestacije

Prva velika skupna akcija Gradišćanskih Hrvatov iz Austrije i Ugarske je bio "benefic-pop-festival" pod vedrim nebom u Hrvatskom Židanu u septembru 1989. ljeta. Uključeni su bili Djelatna zajednica, HKD, HAK, PAX, Bruji i općine Pinkovac i Hrvatski Židan. Svi skupa su brali za "Gradišćanskohrvatski stan" u Armeniji, ku je pred tim poharao potres.

Početo od 1989. ljeta je uobičajeno, da Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču poziva barem jednu hrvatsku grupu iz Ugarske i iz Slovačke na "Hrvatske kulturne dane" u Beč. Prilikom Hrvatskoga bala u Beču 1990. ljeta je pak delegacija Hrvatov iz Slovačke predala ondašnjemu predsjedniku HGKD-a Demetru Karallu kusić iz razrizane bodljikaste žice, kusić željeznoga zastora, ki je tako dugo razdvajao Hrvate.

Veliki hrvatski bali u Beču i Šopronu su se u oni ljeti uopće ispostavili kao dobre prilike za "internacionalne" dogovore med Gradišćanskimi Hrvati. U ljetu 1990 su pak i u Hrvatskom Jandrofu organizirali prvi hrvatski bal u Slovačkoj, ki isto privuče goste prik granice.

 
 
 
Skupni projekti širu znanje "o drugi"

Hrvatski akademski klub je jako rano uključio mlade Gradišćanske Hrvate iz Slovačke, a kasnije i iz Ugarske u svoje delegacije pri sastanki Mladine europskih narodnosti (JEV), a istotako su organizirali skupne jezične tečaje u Hrvatskoj, da bi tako intenzivirali medjusobne kontakte.

Kulturna zadruga (KUGA) je 1991. ljeta piredila prilikom 70. obljetnice stvaranja Gradišća izložbu, kom su postavili "Gradišćanske Hrvate u tri država" u centar pažnje.

U ljetu 2001 je Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo u Beču prilikom kulturnih dani predstavilo opširan pregled o kulturnom djelovanju Gradišćanskih Hrvatov početo od selidbe pred 500 ljeti do danas. Uključeni su bili Gradišćanski Hrvati iz svih zemalj, kade danas živu, a glavni gradi ovih zemalj Brno, Bratislava, Budimpešta i Beč dali su priredbi naslov: BBBB.

Hrvatsko štamparsko društvo je koncem osamdesetih ljet intenziviralo suradnju i je besplatno poslalo Hrvatske novine i Kalendare na interesente u hrvatska sela u Ugarskoj. Danas ide svaki tajedan znatan broj primjerkov Hrvatskih novin u hrvatska sela u Ugarskoj i u Slovačkoj.

 
 
 
Dan mladine prekoraca granice

U septembru 1990. ljeta je Hrvatski akademski klub po prvi put priredio "Dan hrvatske mladine" izvan Gradišća, i to u Koljnofu u Ugarskoj. Tim su kanili signalizirati jedinstvo Gradišćanskih Hrvatov na svi strani granice. Tema je bila "Tri države, jedan jezik".

Ideja se je rodila prilikom Dana mladine u Pajngrtu kade su bili Koljnofci pozvani i su rekli: "Ovako ča bi bilo lipo k ljetu kod nas u Koljnofu, mi imamo veliku krčmu". Krčma pravoda daleko nije bila dost velika. Tribali su šator iz Štajerske, u koga je moglo stati 1.000 mladih Gradišćanskih Hrvatov iz Austrije, Ugarske i Slovačke na jednoč.

1991. ljeta je slijedio Dan mladine u Hrvatskom Jandrofu (Slovačka). Moto je bio "Gradišćanski Hrvati - 70 ljet razriženi". Opet je išlo za život uz granice. U ljetu 1995 je bio Dan mladine po nekoliko štacija u Gradišću opet u Ugarskoj, i to u Petrovom Selu.

Dan mladine 2001 u Nardi (Ugarska) je stao jur u znaku predvidjenoga pristupa Ugarske k Europskoj uniji. Direktno na granici je stao poseban EU-šator. U njem su gosti Dana mladine diskutirali šanse za Gradišćanske Hrvate u skupnoj Europskoj zajednici, jer za kratko vrime sadašnje državne granice već nećedu imati čuda značenja.

 
 
 
Inicijative za skupni krov

Na inicijativu Demetra Karalla (1924 - 1991), je došlo u ljetu 1990 do "Koordinacijskoga odbora" svih Gradišćanskih Hrvatov. Smisao ovoga gremija je bio, da se zalaže za opstanak i razvitak gradišćanskohrvatske kulture i identiteta u Austriji, Čehoslovačkoj i Ugarskoj na temelju ljudskih prav i demokratskih principov, pak da koordinira aktivitete u pojedini država.

U marcu 1990. ljeta su se sastali 30 funkcionari gradišćanskohrvatskih društav na dvodnevni djelatni sastanak u Kolnjofu (Ugarska), da bi dogovarali mogućnosti suradnje prik granice.

Kasnije su ove inicijative polako zaspale. Očividno već nije bilo potribno, da se suradnja centralno koordinira. Ova suradnja je sve već nastala normalna, spontana i po sebi razumljiva. Tako je ostalo pri dobri i prijateljski kontakti med društvi, pri redoviti skupni projekti, a granice u ovi odnosi već ne igraju uloge.

U proširenoj Europi će ova suradnja još laglje i bolje biti moguća. Svi Gradišćanski Hrvati ćedu po skoro 100 ljeti diljenja imati opet isto državljanstvo - državljanstvo Europske unije.