Najsjevernija grana Gradišćanskih Hrvatov

U 20. stoljeću su postojala u južnoj Moravskoj (Südmähren) troja hrvatska sela, naime Frielištof (Jevišovka, Fröllersdorf), Nova Prerava (Novy Prerov, Neuprerau) i Dobro Polje ili Gutfieljt (Dobre Pole, Gutenfeld). Ova sela su po raspadu monarhije došla na novostvorenu Čehoslovačku, od 1993. ljeta su dio Češke Republike.

Po raspadu Austro-ugarske monarhije su bili Moravski Hrvati najednoč gradjani Čehoslovačke Republike. Sada su morali - kao i nimškogovoreći stanovniki toga kraja - braniti svoj jezik i svoju kulturu protiv čehizacije.

 
 
 
Kultura i jezik

Narodne nošnje Moravskih Hrvatov broju med najbogatije nošnje Gradišćanskih Hrvatov. Bečanski akademski slikar Othmar Ružička je do 1944. ljeta u mnogobrojni slika u ulju, u studija i fotografija dokumentirao ovo narodno dobro.

Moravski Hrvati su imali hrvatske maše i vlašći hrvatski molitvenik, koga je njev svećenik Vjekoslav Malec 1895. ljeta objavio na govoru moravskih Hrvatov: "Molitve i pjesme pro ljud hrvatski v Moravi".

Hrvati u Frielištofu su med boji postavili spomenik. Na njem piše:

Hrvati si!

Hrvatsko selo,
Hrvatski ljudi,
Hrvatski jazik,
Hrvat ljubi!

Hrvat si !
Kodno muore reć
Da je nikdo ništa već ?
Nek ti si, nek brat je tvuoj
Od lieta selienja bruoj.

I danas su neki Moravski Hrvati literarno aktivni i pišu na izumirajućem dijalektu toga kraja.

 
 
 
Nasilno iseljivanje po II. svitskom boju

Treti Reich Adolfa Hitlera je jur 1938. ljeta, pred početkom Drugoga svitskoga boja, uzeo Čehoslovačkoj sudetske i južnomoravske kraje, kade je živila jaka nimška manjina, a malo kasnije je Nimška okupirala cijelu Češku i Moravsku. S tim su i Moravski Hrvati nastali dio Trećega Reicha. Kao i mnogi Hrvati u Gradišću, su i mnogi Moravski Hrvati jur pred tim pristali u nacionalsocijalizam, ča je imalo strašne posljedice za cijelu narodnu grupu.

Čehi su po boju iselili skoro sve nimškogovoreće stanovnike toga kraja, a 1948. ljeta su raselili Moravske Hrvate. Rašicani su u 119 općina i 34 kotari cijele Moravske. Naselili su je u one kraje, kade su pred tim živili Nimci, pretežno na poljsku granicu. Zabranjeni su im bili susreti i organizirano narodnopolitičko djelovanje. Po jednoj generaciji su bili ovi raseljeni Hrvati najvećim dijelom asimilirani. S preseljenjem je prestala egzistencija Moravskih Hrvatov kao autohtona grupa.

U ono vrime su mnogi Moravski Hrvati pobignuli u Austriju i u Ameriku. Pojedinim se je ugodalo očuvati materinski jezik i predati ga dici.

 
 
 
Hrvati se opet organiziraju

U bivši hrvatski seli južne Moravske živi danas - uz novonaseljene Čehe iz Poljske, Bugarske i Jugoslavije - mala hrvatska manjina. To su oni ljudi, ki su mogli zbog različnih političkih ili rodbinskih privilegijov ostati, i njevi potomci. I njim se je djelomično ugodalo očuvati hrvatski jezik i kulturu. Danas imaju opet redovite kontake s onimi Hrvati ki su pobignuli u Austriju.

1990. ljeta su Hrvati u Moravskoj utemeljili vlašće društvo, ko ima sjedišće u Brnu.

Svako ljeto na početku septembra svečuju svoj "kiritof" u Frielištofu. Obnovili i podignuli su spomenike, ki neka čuvaju hrvatske trage u Moravskoj.

U aktualnoj političkoj diskusiju zbog progona Sudetskih Nimcev i Benešovih dekretov očekivaju i neki Moravski Hrvati, da će im Češka Republika barem jedan dio toga vratiti, ča su zbog progona zgubili.

 
 
 
Kontakti s Hrvati u Austriji

Tajednik "Hrvatske Novine", redovita izvještava o ovoj maloj i rašicanoj hrvatskoj grupi i njihovoj borbi protiv pozabljenja. Slike Othmara Ružičke, ke predstavljaju život Moravskih Hrvatov med dvimi boji, su bile predstvaljene med drugim u etnografski muzeji u Gijeci, u Beču i u Zagrebu.
Najveći sabirač ovih slikov, nošnjov i drugih elementov kulture Moravskih Hrvatov je Joža Lavička, rodom iz Frielištofa, ki živi u Beču.

Folklorni ansambl Kolo Slavuj je u ljetu 2001. postavio Moravskim Hrvatom spomenik na pozornici, i ima sada u repertoaru posebnu koreografiju "Hrvati na Moravi", u koj kaže bogate nošnje, pjesme, jačke i tance Moravskih Hrvatov.