Dvajset sel ostaje u Ugarskoj

Po priklučenju Gradišća k Austriji je ostalo 20 sel s različnim udijelom hrvatskoga stanovničtva u Ugarskoj, dokle je 80 sel spalo k Austriji. Ugri je zovu "zapadni Hrvati". Danas živu Gradišćanski Hrvati u županija Djura-Mošon-Šopron (Györ-Moson-Sopron) i Željezno (Vas) u oko 15 seli s kih 12.000 do 15.000 Hrvatov.

Ovi Hrvati u zapadnoj Ugarskoj se razlikuju po jeziku i kulturnoj tradiciji od drugih Hrvatov, ki živu u drugi dijeli Ugarske, na granici med Ugarskom i Hrvatskom ili Jugoslavijom, kao na primjer Šokci ili Bunjevci.

Gradišćanski Hrvati u Ugarskoj su imali jako malo kontakta ovim Hrvatom na jugu i su se zato samostalno razvili. Orijentirali su se prema Gradišćanskim Hrvatom u susjednoj Austriji. Prem da ne živu u Gradišću, sami sebe zovu isto Gradišćanski Hrvati.

 
 
 
Teška ljeta po II. boju

Med ljeti 1948. i 1956. je postalo za hrvatsku manjinu sve teže. Ugarska država je prekinula veze s Jugoslavijom, ka se je pod Maršalom Titom sve već odaljila od komunističkoga bloka.

Narodnopolitički angažman je Hrvatom doprimio kaštige, uhapšenja i potlačenje. Isto kao za vrime Horthyjevoga režima su se ljudi bojali priznanja k narodnoj grupi. Neki su u ovi ljeti madjarizirali svoja imena. Psihološke posljedice ovoga časa su i dandanas još ćutljive.

S normaliziranjem odnosa ugarske države prema Jugoslaviji nastalo je i za hrvatsku manjinu opet laglje. Narodno i kulturno djelovanje doživilo je preporod. Problematična je bila takozvana "špontana asimilacija". Vlasti su gledale ov proces za nešto normalnoga i nisu djelale ništ protiv. Stoprv početo od 1962. ljeta ugarska vlada aktivno podupira razvitak hrvatske manjine i pomaže u borbi protiv zgubljenja.

 
 
 
Manjinske organizacije

Po Drugom svitskom boju su u Ugarskoj utemeljili "Antifašističku frontu Slavenov" i "Demokratski forum južnih Slavena". Gradišćanski Hrvati u Ugarskoj su bili od onda povezani s drugimi Hrvati u Ugarskoj u skupnoj krovnoj organizaciji.

Po padu željeznoga zastora je opet došlo do intenzivnijih kontaktov med Hrvati u Gradišću i Ugarskoj, ča je oplodilo obadvi strani. Gradišćanski Hrvati u Ugarskoj dostali su novu samosvist.

U ljetu 1989. je Franjo Pajrić pri "X. Kongresu Demokratskoga saveza južnih Slavena" u Ugrskoj potribovao gradišćanskohrvatski jezik kao nastavni jezik u škola u zapadnoj Ugarskoj, a udžbenike da bi mogli preuzeti iz Austrije.

U 1990. ljetu su seoske organizacije Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj stvorile krovno "Društvo Gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj", a mladja generacija je organizirana u "Društvu gradišćanskohrvatske mladine u Ugarskoj".

 
 
 
Manjinska prava u Ugarskoj

U ustavu Ugarske Republike su zapisana prava narodnih i etničkih manjin. Ustav garantira med drugim i stvaranje lokalnih i nacionalnih samoupravov, razvitak kulture, upotribljavanje manjinskoga jezika, podučavanje u manjinskom jeziku i pravo peljanja imena u manjinskom jeziku.

Na početku 60-tih ljet je pričvršćena u dvanaest seli uz ugarsku seosku tablu i tabla s hrvatskim imenom sela.

Vrijeda po padu željeznoga zastora je ugarski parlamenat zaključio preuzimanje europskih pravnih normov. Ugarska je ratificirala Okvirnu konvenciju za obrambu manjin i Čartu za regionalne i manjinske jezike.

Početo od 1994. ljeta imaju Hrvati u Ugarskoj ustavnozakonski garantirane lokalne i manjinske samouprave. Cilj ovoga modela je ostvarivanje kulturne autonomije. Zastupnike u ovi samouprava izaberu pri lokalni izbori. Ove lokalne manjinske samouprave su pak povezane po cijeloj Ugarskoj. Ovde su Gradišćanski Hrvati u zajednici s drugimi hrvatskimi manjinami u Ugarskoj, ali imaju odredjenu samostalnost.

 
 
 
Školstvo, kultura i mediji

U Ugarskoj postoju dvi vrsti manjinskih škol:

• dvojezične škole, u ki podučavaju humanističke predmete na hrvatskom, a druge predmete na ugarskom jeziku
• škole, u ki podučavaju hrvatski samo nekoliko uri u tajednu kao predmet

Broj dvojezičnih osnovnih škol zbog premale jezične kompetencije školarov stalno spadje. U najvećem dijelu škol se hrvatski podučava kao predmet.

Na kulturnom polju su ugarski Gradišćanski Hrvati jako aktivni. Imaju svoje folklorne grupe i svoje zbore. Hrvatska redakcija ORF-a u Željeznu opskrbljava i Gradišćanske Hrvate u Ugarskoj, isto činu i Hrvatske novine iz Austrije. Zvana toga imaju Hrvati u Ugarskoj tajedne novine "Hrvatski glasnik", ki piše redovito za Gradišćanske Hrvate, a iz Pečuha emitira hrvatski radio.