Ugarska? - Austrija?- Autonomija?

Budućnost zapadne Ugarske je ganula cijelo ondešnje stanovničtvo. I u hrvatski seli je bilo ovo pitanje vruća tema. Političko mišljenje pojedinih i aktualna politička vlast u Ugarskoj i Austriji su bili glavni uzroki za zalaganje pojedinih krugov unutar zapadnougarskih Hrvatov za Austriju ili za Ugarsku. Izraz "Gradišćanski Hrvati" je stoprv nastao s novim izrazom "Burgenland". Mate Meršić Miloradić je kasnije izmislio hrvatski prevod "Gradišće".

Alternativa k priključenju k Austriji je bila odredjena hrvatska autonomija unutar Ugarske. Peljači socijaldemokratov su se do konca livoga režima Bele Kuna zalagali za takovu autonomiju hrvatskih krajev unutar Ugarske. Po promjeni vlade u Ugarskoj su onda prominili mišljenje i počeli agitirati za priključenje k Austriji, dokle su konzervativni krugi bili nadalje za Ugarsku, ka je imala sada konzervativnu vladu.

 
 
 
Rascipljen narod

Mnogi Hrvati na sjeveru zapadne Ugarske su djelali jur na početku 20. stoljeća kao putujući djelači u industriji Bečke kotline (Wiener Becken) odnosno kao djelači na bečanski gradilišća. Tako su bili - pred svim zbog gospodarstvenih uzrokov - interesirani na priključenju njevih domaćih sel k Austriji. Hrvati dalje na jugu, u današnjem sridnjem i južnom Gradišću, su tendirali prema Ugarskoj, jer oni su bili pred svim seljaki.

Djelači i tobrači na Poljanci i na Hati su jur pred tim sve već počeli preuzimati nimški jezik kao drugi jezik i tendirali prema Austriji. A za seljake je ostala vjera i hrvatstvo jedna čvrsta jedinica. Katoličanski klerus je igrao peljajuću ulogu u vjeri, politiki i kulturi. Oni su bili većinom za Ugarsku.

 
 
 
"Nimški narodni savjet" kani zastupati Hrvate

10. novembra 1918. ljeta se je u Matrštofu konstituirao "Nimški narodni savjet - Deutscher Volksrat" za zapadnu Ugarsku. Ov savjet je forsirao priključenje k Austriji, a - ako to ne bi bilo moguće - barem nimšku autonomiju za "Zapadnu Ugarsku" s gospodarstvenom orijentacijom prema Austriji.

Hrvati u sjeveru su gledali ov Nimški narodni savjet kao svoje zastupničtvo, a ne "Hrvatski narodni savjet", ki je utemeljen malo kasnije.

 
 
 
Reakcija: "Hrvatski narodni savjet"

U januaru 1919. ljeta su mjerodavni peljači zapadnougarskih Hrvatov (Štefan Pinezić, Demetar Roženić, Martin Meršić, Josef Strasser) u Koljnofu utemeljili "Hrvatski narodni savjet". Cilj je bio mobiliziranje hrvatskih sel za Ugarsku. Moto je bio: "Ljubav prema materinjem jeziku i vjernost ugarskoj domovini". Potribovanja Hrvatskoga narodnoga savjeta su bila:

1. Hasnovanje hrvatskoga jezika u uredi hrvatskih općin
2. Hrvatski nastavni jezik u elementarnom školstvu (u mišanojezični općina je bio predvidjen uz hrvatski i nimški nastavni jezik)
3. Obrtne škole za Hrvate
4. Podučavanje hrvatskoga jezika i na sridnji i viši škola
5. Hasnovanje hrvatskoga jezika i pred sudom i javni uredi
6. Dobri i slobodni gospodarstveni kontakti prema Austriji

Hrvatski narodni savjet je kanio, da Gradišće ostane u Ugarskoj, ali ne unutar eventualnoga autonomnoga kraja "Westungarn" pod nimškom dominancijom, nego skupa s Ugri u upravi regularnoga komitata.

 
 
 
Pod režimom ugarskih komunistov

Po raspadu Austro-ugarske monarhije je u Ugarskoj kolabirala oficijelna vlast. Konačno je u Budimpešti proglašena "Sovjetska republika Ugarska" po modelu Ruske. Peljač ove komunističke vlade je bio Bela Kun.

Vlada je predvidjala opsežnu autonomiju za Deutsch-Westungarn. I Hrvatom bi bilo dozvoljeno upotribiti hrvatski jezik u uredi i kao nastavni jezik u škola. Teoretička prava hrvatske manjine zbog nejasnih kompetencijov i nagloga konca komunističkoga režima nikada nisu realizirana.

Hrvati u zapadnoj Ugarskoj su akceptirali mnogo naredbov i zapovidi ovoga režima, ali po konfisciranju crikvenoga imanja, po podržavljenju škol i po prepovidjanju vjeronauka su Hrvati reagirali otvorenim otporom. Pri nemiri u Filežu su vojaki ustriljili dva mlade Mjenovce, a fileški farnik je u Šopronu odsudjen na smrt.

 
 
 
Preokret - konzervativna vlada Horthyja

Bela Kun se je držao samo 133 dani na vladi. Za njim je slijedila konzervativna vlada admirala Nikole Horthyja. A ova nova vlast je opet odstranila naredbe Kunovoga režima u vezi s crikvenimi školami

Dokle je jur Bela Kun bio protestirao u Parisu u toku mirovnih dogovorov, se je sada Nikola Horthy još vehementnije borio protiv zgubitka zapadne Ugarske na Austriju. U hrvatskoj manjini je pri tom vidio saveznike. Zaistinu se je najveći dio hrvatskih intelektualcev zalagao za Ugarsku.

U prodika i članki su politizirali farniki i učitelji protiv priključenja k Austriji. Ove prodike i članki su bili istodobno na liniji ondašnjih kršćanskih i konzervativnih strankov i puni antisemitizma i antimarksizma.

 
 
 
Hrvatsko kulturno društvo vabi za Ugarsku

Da bi branili nacionalna prava Hrvatov, su 20. septembra 1920. ljeta u Šopronu po prvi put razmišljali o utemeljenju "Hrvatskoga kulturnoga društva". Ugarske vlasti su vrijeda priznale ovo društvo kao zastupničtvo Hrvatov. Važni zastupniki društva su agitirali za ostanak Gradišća u Ugarskoj.

Po tom, kad je ugarski mirovni ugovor iz Trianona stupio u valjanost i je odredio, da će zapadna Ugarska dojti k Austriji, je Hrvatsko kulturno društvo pod peljanjem Martina Meršića st. interveniralo s "Memorandumom" kod dobitnikov boja ("Entente") za to, da bi Hrvati mogli ipak ostati u Ugarskoj. Po gradišćanskom povjesničaru Geraldu Schlagu je ov memorandum bio jedan od uzrokov, da je interaliirana granična komisija 1922. ljeta ostavila neka hrvatska sela u Ugarskoj.

 
 
 
Hrvati na strani Austrije

Ali nisu svi farniki i učitelji bili za Ugarsku. Farnik Ivan Čuković (Mjenovo) i učitelj Franjo Čižmazija (Hrvatski Židan) su bili eksponenti za priključenje Hrvatov k Austriji. Obadva su bili potlačeni od Ugarske i su morali pobignuti u Austriju.

Za Austriju su agitirali i Mate Jurasović (Klimpuh) i Jožef Vuković (Santalek). Oni su bili imenovani za savjetnike zemaljskoga upravitelja za buduće Gradišće. Ov je djelao u Beču. Obadva nisu imali nikakovih kompetencijov, ali u pitanji, ka su se odnosilia na Hrvate, je mogao upravni ured za Gradišće slušati ove savjetnike.

Mate Jurasović je s prijatelji 1922. ljeta u Beču utemeljio"Bečansko hrvatsko Društvo", ko je kasnije oficijelno registrirano pod imenom "Hrvatsko gradišćansko kulturno društvo, HGKD", ko još dandanas postoji.

 
 
 
Hrvati u borbi protiv ugarskih dobrovoljcev

Mnogi hrvatskih djelačev je u nesigurnom vrimenu po 1918. ljetu isto pobignulo iz domaćih sel u Austriju. Neki pendleri se već nisu vozili u domaća sela, jer ugarske vlasti već nisu izdale pasoše za muže, ki su bili još dužni služiti u vojski - a mladići su se bojali služiti u ugarskoj vojski.

Kad se je u zadnji dani augusta ljeta 1921. širila vist, da bi moglo Gradišće zbog otpora ugarskih dobrovoljcev ostati ipak u Ugarskoj, je kanila četa muži - uglavnom iz sel Vorištan, Štikapron i Cindrof - pod peljanjem Antona Probsta pomoći žandamariji. Narodna obrana to ali nije dopustila.

 
 
 
Politička obećanja Austrije

Emigrirani Hrvati u Austriji, su se djelom isto bavili s budućnošću manjine. Prilikom neke manifestacije za Gradišće u ljetu 1920. u Beču su formulirali sljedeći tekst, ki je obećao Hrvatom manjinska prava u Austriji.

"...Hrvatom pripadaju sva prava, kako su za nacionalne manjine predvidjena u ugovori o manjinskom pravu. Svaki pokušaj nasilnoga odnarodjivanja je besmislen i u stvari nemoguć. Na drugu stran ne bi bilo pametno i protiv skupnih intereresov, ako "Deutschösterreich" kani nametnuti Hrvatom neka prava, ka sami nebi kanili".

Ovi Hrvati su širili austrijsku propagandu za priključenje i med Hrvati. U hrvatski letki i posebni novina (NOVI GLASI) na hrvatskom jeziku su obećali Hrvatom sva prava i dobru budućnost u Austriji.