Utemeljenje države "Deutschösterreich"

Koncem Prvoga svitskoga boja je nastalo sve jasnije, da će se raspasti Austro-ugarska monarhija. Država već nije bila u stanju, da integrira pojedine nacionalne interese. Tako su peljači pojedinih narodov proglasili svoje samostalne države (Čehoslovačka) ili se priključili na primjer Italiji. Konačno su i nimškogovoreći parlamentarci dotadašnjega skupnoga "Reichsrata" 21. oktobra 1918. proglasili sebe kao samostalni novi parlamenat za buduću državu "Deutschösterreich".

Istovrimeno su ali još svenek oficijelno vladali Cesar Karl i njegova vlada u Austriji i po cijeloj monarhiji, ka  je sve već raspadala. 11. novembra 1918. ljeta je Karl konačno odustao od vladanja za područje Austrije.

Veljek drugi dan su parlamentarci proglasili državu "Deutschösterreich". Karl je prošao iz Beča u švicarski egzil, ali se je ufao nadalje, da bi mogao pridržati barem Ugarsko kraljevstvo.

 
 
 
Teritorijalni interesi Austrije

Polag proklamacije je ta država sadržavala ne samo današnju Austriju, nego druge kraje austrijskoga dijela skupne monarhije - kade su živili Nimci. To su bili južni dijeli Moravske i Češke, Sudetski kraji, sjeverni dijeli Slovenije, Južni Tirol, gradi Brünn, Olmütz i Iglau. Ove kraje su ali u medjuvrimenu jur kontrolirali Čehoslovačka, Italija i Jugoslavija.

Austrija je kanila ali i po prvi put četire komitate zapadne Ugarske za sebe, kade je živilo pretežno nimško stanovničtvo. Teritorij, na koga je mislila Austrija, je bio znatno veći nego današnje Gradišće. Bečanska vlada je kanila komitate Požon (Pressburg), Moson (Wieselburg), Sopron (Ödenburg) i Vasvar (Eisenburg).

Austrija je morala kao zgubitnik boja čekati odluke mirovne konferencije, ali u pitanju Gradišća nije ostala pasivna. Uz masivnu medijalnu propagandu su instalirali "Upravno mjesto za priključenje Nimškozapadne Ugarske" (kasnije "Upravno mjesto za Gradišće") i "Pripravnu službu za mirovne rasprave".

 
 
 
Reakcije u zapadnoj Ugarskoj

Prem da je današnje Gradišće slišilo skoro tisuć ljet Ugarskomu kraljevstvu, obdržala se je ovde nimška većina. Ugarska školska i naobrazbena politika - ka je kanila oslabiti pojedine etničke zajednice i jačati madjarizam - nije preveć uspješno djelovala na seljački narod. Drugačije je bilo kod nimške inteligencije. Ona je bila skeptična prema austrijskomu razmišljavanju u vezi s priključenjem zapadne Ugarske k Austriji.

Djelači su se bojali za svoja djelatna mjesta, a seljaki za tržišća u susjednoj Austriji. Nimškogovorećemu narodu pružila se je kao dodatna alternativna mogućnost autonomije unutar Ugarske. Vrhunac ovoga razvitka je bilo proglašenje "Republike Heinzenland" u decembru 1918. - ka je držala samo jedan dan.

 
 
 
Mirovne rasprave u Parisu (St. Germain-en-Laye)

Početkom maja 1919. ljeta su dobitniki boja pozvali austrijsku i ugarsku vladu na mirovne rasprave u Paris. Dogovori za Austriju su bili u predgradu St. Germain-en-Laye, a oni za Ugarsku u Trinonu.

U Ugarskoj je ončas za kratko vrime vladao Bela Kun, peljač komunističke "Savjetske republike".Francuska komisija se je ufala, da će ov sistem navredi zgubiti moć u Ugarskoj, tr nije odnesla poziv na ugovore u Budimpeštu. Tako ugarski zastupniki nisu bili od početka nazoči u St. Germainu.

Opširne teritorijalne želje Austrije nisu imale šansu. Austrija je bila zgubitnik, a kontrahenti (Italija, Čehoslovačka i Jugoslavija) su imali bolje karte. Ali u pogledu na Gradišće je imala Austrija protiv Ugarske opravdano ufanje.

 
 
 
Plani otcipljenja Gradišća od Ugarske

Prvi plan mirovnoga ugovora 2. junija 1919. je predvidjao, da će Ugarska zgubiti današnje Gradišće na Austriju. Kad se je to dočulo u Ugarskoj, su nastali silni protesti. Austrijska delegacija u Parisu ipak nije kanila odustati od Gradišća i se je opet i opet pozivala na povezanost s nimškozapadnom Ugarskom.

Mirovna konferencija je bila konačno pripravna, da prem ugarskih protestov nadalje diskutira potribovanje Austrije za Gradišćem, kad su imali strah, da bi se mogao širiti ugarski komunizam i u Austriji, ili da bi se mogla gospodarstveno slaba Austrija priključiti Nimškoj.

 
 
 
Odluka je spala jur 1919. ljeta

Principijelna odluka u vezi s Gradišćem je spala 10. julija 1919. ljeta. Vrhovni savjet mirovne konferencije je odlučio, da će biti Gradišće kod Austrije.

Išlo je još za detalje. U pitanju Gradišća je bio predlog, da Komitat Požon ide na Čehoslovačkoj, a istočni dio komitata Mošon (na primjer varoši Kiseg i Szentgotthárd), neka ostane kod Ugarske.

10. septembra 1919. ljeta su Dr. Karl Renner za Austriju i zastupniki saveznih i asociiranih sil konačno potpisali Austrijski mirovni ugovor. Austrija je izgubila čuda teritorija (Južni Tirol), a s mnogimi željami se nije mogla probiti (kanila je dijele Češke, Moravske i Slovenije). Dobila je samo Gradišće od Ugarske.

Državni ugovor iz St. Germaina nije riješio samo ova teritorijalna pitanja, nego sadržava i manjinska prava za Gradišćanske Hrvate, za ugarsku manjinu u Gradišću i za ostale manjne. On još dandanas valja. Nadalje ov ugovor odredi, da se država zove "Österreich", a ne "Deutschösterreich" i da se ne smi priključiti Nimškoj.

 
 
 
Mirovni ugovor s Ugarskom (Trianon)

Koncem ljeta 1919. je došlo u Ugarskoj do konzolidiranja nutarnje političke situacije. Zbog toga je sada i Ugarska vlada pozvana u Paris na mirovne rasprave.

Ugarska mirovna delegacija je došla 7. januara 1920. ljeta u Paris. Našli su nepovoljne preduvjete, jer su do onda (u ugovori s Austrijom u St. Germainu) jur bile spale mjerodavne odluke u graničnom konfliktu zbog zapadne Ugarske. Ugarska je potribovala reviziju mirovnih pogodbov i narodno glasovanje u zgubljeni kraji - bez uspjeha.
Konferencija za Ugarsku je 8. marca 1920. ljeta izjavila, da je pitanje o Gradišću završeno. Istodobno su ali dozvolili Ugarskoj pravo za prigovor kod Saveza narodov "u slučaju, očividnih pogrišak pri potezanju lokalnih granic".

Ugarska je konačno 4. junija 1920. potpisala mirovni ugovor u palači Versailles Grand Trianon.